Kad slažem stol za goste, prvo odlučim koji će slijed dominirati i koliko se ljudi poslužuje odjednom. Zatim biram staklo po funkciji: dubina za tekuće, širina za „grabi i uzmi“, te oblik koji se lako prenosi. Tako se posuđe ne miješa nasumično, nego radi kao sustav.
Za početak postavim zonu predjela blizu tanjura: niske staklene posude za predjela za zalogaje i male staklene posude za masline. Biram posude s ravnim dnom kako se ne bi ljuljale dok gosti posežu. Uz svaku posudu ostavim mali hvatač kapanja (tanjurić ili podložak) ako je sadržaj u ulju ili marinadi.
Kad imam više umaka, složim trio staklenih posuda za dipove u jednoj liniji ili na pladnju. Najpraktičnije su iste visine, jer se žlice ne sudaraju i stol izgleda urednije. Umake držim gušćima u manjim posudama, a rjeđe u malo dubljima kako bi se lakše zahvatili bez prolijevanja.
Za grickalice radim odvojenu „grabi“ zonu: staklene zdjele za čips, staklene posude za grickalice i po potrebi zdjelice za orašaste plodove. Širu zdjelu stavljam za lagane komade (čips), a užu i dublju za sitnije (kokice ili štapiće) da ne „bježe“ po stolu. Ako je stol manji, radije idem na dvije srednje posude nego na jednu veliku koja smeta komunikaciji.
Kad je u planu salata kao zajednički prilog, staklenu zdjelu za salatu postavim bliže sredini, ali ne točno u centar gdje smeta drugim posudama. Uz nju ide manja staklena posuda za preljev, kako bi se salata mogla dozirati po ukusu. Pribor stavljam u zdjelu tek neposredno prije posluživanja da ne sklizne i ne udari o rub.
Za juhe i variva biram staklene zdjele za juhu ili pojedinačne zdjelice, ovisno o tempu posluge. Ako se poslužuje iz jedne posude, važno mi je da je dovoljno duboka i da ima prostor za kutlaču bez prelijevanja. Na stol stavim i manju posudicu za dodatke poput krutona ili sjeckanog začinskog bilja.
Kod tjestenine mi najbolje rade staklene zdjele za tjesteninu s nešto višim stijenkama, jer se umak lakše zadrži i porcije su urednije. Ako nudim dvije vrste umaka, razdvojim ih u dvije manje posude umjesto jedne velike s podjelama, jer se lakše održava toplina i čistoća ruba. Svaku posudu okrenem tako da se najljepša strana stakla vidi s mjesta gdje gosti najčešće sjede.
Za desert biram niže prozirne zdjele ili čašice, a za voćne varijante posebno koristim staklene zdjele za kompot. Ako je desert kremast, manja i viša posuda izgleda punije i štiti površinu od isušivanja. Za posip (kakao, orašasti plodovi) držim mini zdjelicu sa strane da se ne miješa s glavnom teksturom.
Kad poslužujem doručak ili kasni brunch, staklene zdjele za žitarice koristim kao univerzalne posudice za jogurt, granolu i voće. U tom scenariju dobro dođu i male posude za med ili sjemenke, jer gosti sami slažu kombinacije bez nereda. Staklo tu pomaže jer se odmah vidi količina i sadržaj, pa se manje pita i više uživa.